Šta smo pitali bake a mogli bismo i sebe

Samo je Chuck Norris uspio uvjeriti baku da nije gladan. Neki će reći da je ovo stara fora, neki će se nasmijati ovoj još uvijek nisam siguran da je ovo istina izjavi, a neki će se bezuspješno pokušavati prisjetiti trenutka kad su zaista uspjeli uvjeriti baku da nisu gladni. Ove što vrte film ne bih prekidao. Mislim, ko sam ja da vam kvarim zabavu? Kad shvatite da nikad u tome niste uspjeli,pridružite mi se u nastavku teksta.

Trebalo je ove sedmice da odem u posjetu svojoj baki. Nažalost, gripa me spriječila u toj namjeri, a bakica više nije u godinama kada je pametno prilaziti joj prehlađen. Sjetih se tako porodičnih okupljanja, veselja, obilja hrane, mirisa iz bakine kuhinje. Sjetih se učestalih bakinih pitanja “Sine, jesi li doručkovao?”, “Hoćeš li da ti baka spremi nešto da gricneš do ručka?”, “Imaš tu voća. Posluži se!”. Uvijek bih promrmljao kako nisam gladan, zahvalio bih se, uvjeravao da nema potrebe i uvijek bih završio za stolom, sa hrpom odlične klope ispred sebe, servirano kao u najelitnijim restoranima. Jednostavno, to su bakice. Tako se sjetih šale o Chucku Norrisu i njegovom velikom uspjehu.

Da, svi smo svojim bakama pokušavali objasniti kako više nismo gladni, kako nam nije hladno, kako nam ne smeta hladna voda čim utrčimo u kuću… Pitali smo se kako im ne dosadi ponavljati i kako to da uvijek znaju da li je nešto dobro ili loše za nas.

Evo, recimo, znam šta se još pitate o bakama. Kako to da vi mladi, zdravi i pravi, organizovani i zaposleni u branšama u kojim se pristojno zarađuje, nikako da skrpite kraj s krajem, a čini vam se da ste zakrpili sve rupe kroz koje novac curi? Ni roditelji nisu baš najbolja adresa za obratiti se za savjet jer grebete se vi od njih, oni od vas – ovisno o datumu. A baka? Baka svakog dana može nahraniti tri armije i to najboljom hranom koju možemo zamisliti. Kod bake računi ne mogu ostati neplaćeni duže od 36 sati, lijekovi su uvijek pri ruci i piju se tačno u minut. Baka ima sve vrste voća i kolača na stolu. Na kraju balade, uvijek nešto spakuje unucima da se počaste sa svojim drugarima. U čemu je fol? Kako to izvodi?

Hajde, hajde… Ako se do sada to niste zapitali, evo vam prilike.

Šalu na stranu, naše bake su odrasle u potpuno drugačijem svijetu od našeg. Iako nam je i danas potrebna savršena organizacija, obrazovanje, čista analitika i akcija ̶- bez puno ispiranja ideje, bake nisu imale “sve za marku” servise. Znate, nisu imale ni privid sveopšte dostupnosti. Nisu bile bombardovane ni promotivnim flajerima. Kakve crne kućne dostave? Nisu imale mobilne aplikacije, to-do liste ni podsjetnike… Bake nisu živjele za kredit sa povoljnijom kamatnom stopom kojim će pokriti drugi kredit, zbog kojeg dolaze opomene. A, ne!

Bake su bile i ostale gospodarice resursa i njihove optimizacije.

Dok sam nekom prilikom posmatrao moju baku kako izvodi čarolije u svojoj “laboratoriji”, deda mi je šapnuo:

- Sinko, sve ona uredno zapisuje. Sve! Koliko uđe u kuću, koje su naše obaveze i potrebe, koliko treba da se uštedi… Ovako nešto se više ne rađa, sinko. Deka nju voli a, pre svega, poštuje i ceni. Pravi je organizator. Zna se ko šta radi. Ona je u unutrašnjim poslovima – finansije, planiranje nabavke, red u kući, a ja sam za vanjske poslove – kupovina, dobri odnosi s komšilukom i komunalno. Znaš, izbacim smeće. Odlična je supruga, sjajna majka i super baka.

I da znate da jeste. Pitao sam je kako to da, svaki put kad dođu gosti, nebitno u kom broju i da li se najave, ona ima spremnih stotinu jela? Nasmijala se kao da to baš i nije neko originalno pitanje. Kad bolje razmislim, biće da je neko od unuka to već pitao. Hm!

Još nešto smo svi pitali svoje bake. Pitali smo ih zašto ne otvore slastičarnu i ne prodaju kolače. Jesam li u pravu? Eto, vidite. Već kao djeca smo svi pokazivali menadžerske sposobnosti, talenat za prepoznati kvalitet, i sa sigurnošću smo mogli reći da postoji tržište za bakine kolače.

Jeste li ikada, kad ste bili kod bake, imali potrebu da pojedete čokoladu? Zašto ne? Jer je baka po cijeni od pet čokolada napravila kolače za cijelu sedmicu i za sve koji u toj sedmici dođu u goste.

Što se tiče pitanja za bake… To su pitanja za mene i vas koji ovo čitate. Stvarate li maksimum od ponuđenog? Koliko dobro upravljate svojim resursima? Da li vaša okolina vjeruje da ste u nečemu toliko dobri i da za tim postoji potreba, da jednostavno ne razumiju zašto još uvijek niste pokrenuli svoj posao?

Za koji dan je 8. mart. Oporaviću se i poljubiti njene mile ručice. Ženi kojoj se beskrajno divim.

Znanje, mudrost i ljubav.

Ostavi komentar.