Par godina preko noći

Poznajem sjajnog momka, genijalca s nevjerovatnom sposobnošću da svaku ideju pretvori u web projekat koji postaje hit. Poznajem ga od 2000. godine. Njegov rad zapazio sam još u zlatno doba mIRCa, jer smo rado testirali nove verzije njegove skripte. Dok smo ubijali godine, dopisujući se do nekih doba, on je marljivo skupljao kockice i postavljao ih na svoje mjesto. Kad smo se prvi put vidjeli, iznenadio sam se kako je bio tih, i sav u priči o kodovima, Flashu (Macromedia, molim lijepo) i HTML stranicama. Tad sam rekao: „Ovo momče će dogurati daleko.“

Imao sam tu sreću i zadovoljstvo da sarađujem s njim u više navrata. Učili smo o rokovima, o klijentima, o cijeni rada i vremena. Najčešće smo učili na greškama. Uz njega sam napisao svoje prve redove u HTML-u, učio tabelice… Kako je vrijeme prolazilo, postajala je očita njegova potreba za većim znanjem.

Sjećam se, utrčao je jednom u prostorije AIESEC-a i počeo pričati potpuno nerazumljivim jezikom. Znate onaj A-ha! trenutak kod ljudi, kad im sve u jednom momentu ima savršenog smisla, kad nađu svoju svrhu. Pričao nam je o txt bazi, o PHP-u i kako je instalirao MySQL. Kako rekoh, uvijek sam ga smatrao genijalcem, i svaki njegov trenutak sreće ̶ na mene je imao još jači učinak. Smijao bih se i slušao, ponavljao „mhm“ i „a-ha“. Sve što mi je govorio da je moguće napraviti ̶ izvrtao sam u formu pitanja, iako, u tom trenutku, pojma nisam imao o čemu priča.

On je bio sretan, bio sam i ja.

Sretali smo se često i nikad ne bih uspio odgovoriti na njegov beskrajni entuzijazam. Možete li shvatiti kakav je osjećaj sjediti s čovjekom koji kaže: „Naučio sam to.“; „Napisao sam funkciju s kojom bi eBay mogao postati još bolji.“; „Radim na profilima i sistemu bodovanja.“, „Sad mogu isprogramirati šta god zamisliš.“, svjesni da ne priča gluposti i bez sumnje da on to zaista može?

Jedan dan, na nekoj od laganih poslijepodnevnih kafica, rekao mi je da je upoznao sebi ravnog s kojim ima iste poglede na svijet, koji je jednako spreman da se razvija i uči, s kojim se savršeno nadopunjava u razvoju ideja i u pristupu poslu. Ispostavilo se da su zaista dobar tim i da nisu sanjari, već momci koji ne gube vrijeme namaštavajući savršeni projekat, savršen dizajn, savršene klijente i korisnike. Imao sam priliku vidjeti njihove stranice koje su služile za istraživanje i pad, ako se to tako može nazvati, a koje su bile investicija u prikupljanje što tačnijih podataka o navikama i potrebama korisnika.

Jedan od njihovih web projekata mi je posebno interesantan za ovu priliku, ne zbog sadržaja, nego zbog komentara koje sam čuo od ozbiljnih ljudi u poslu. Rekli su da je to uspjeh preko noći.

Pojavio se famozni Dernek.ba!

Sad je već jasno, govorim o mom dragom prijatelju Adnanu Budimliću, babi Derneka, kako smo ga zvali u to vrijeme. Ma šta mislili o toj stranici, ona je u to doba bila boom o kojem su svi pričali, koju su mnogi posjećivali i tražili prostor za oglašavanje. Pitajte bilo koju marketinšku agenciju ako mi ne vjerujete. No, ubrzo se pojavio Facebook i sve stranice tog tipa više nisu imale smisla.

Ipak, vrijedna ekipa je ponudila nešto novo. Pik.ba!

Znate, godinama posmatram bezbroj pokušaja domaćih kompanija i freelancera da se nadmaši, prvo Dernek a onda i Pik. Tehnički, bilo je tu i dobrih rješenja, ali svaki od tih pokušaja je nakon izvjesnog vremena tiho nestao. Zašto?

Njihova snaga leži u znanju, iskustvu i sve većem broju zadovoljnih korisnika.

Jednostavno, Adnan Budimlić i Emir Pilvdžić, pa i cijeli tim ljudi koji radi s njima danas, odgajali su i svoje korisnike, i rasli uz njih, prateći njihova interesovanja. Najvažnije: nikada svoje korisnike nisu iznevjerili. Nudili su platforme, i u skladu s potrebama korisnika, dalje ih razvijali, čak i kada je to zahtijevalo rad više dana bez sna.

Počelo je od stranice za klan u Counter Strike-u i nastao je Gamers. Paralelno su radili na projektu 3D Kingdom, Slibe i SofTuts. Kad su dječaci i djevojčice počeli tražiti jedni druge, a ne slobodan kompjuter u nekoj igraonici, pojavio se Dernek. Momci i djevojke su se zaposlili, osjetili su kupovnu moć i pojavio se Pik. Nešto kasnije i PikPAY.

Čovjek kojeg poznajem reče: „Živimo u doba kada svi mogu napraviti sve. Onaj koji bude imao najviše kreativnosti da od svog proizvoda napravi magiju  ̶  pobijediće.“

Još uvijek mislite da je nešto od ovoga uspjeh preko noći?

Razmislite još jednom.

Aduka, velika je čast i zadovoljstvo poznavati te sve ove godine. Želim ti puno uspjeha u daljnjem radu i da sa svojom ekipom nikada ne prestaneš učiti i kreirati dobre web projekte.

Znanje, mudrost i ljubav.

Ostavi komentar.