Prvi blogpost, ko zna koji pokušaj

Kada sam nedavno na svom Facebook profilu najavio da ću pokrenuti blog i da ću pozvati drage ljude da pomognu pri kreiranju sadržaja, nisam ni slutio da će se odazvati tako veliki broj ljudi. Neki od njih su već znali koje su to teme o kojim bih pisao, iskren da budem, na njih sam računao, ipak… Oni sa dugogodišnjim blogerskim iskustvom su mi rekli da će najveći izazov biti početi s pisanjem i bili su u pravu. Ni sam ne znam koliko puta sam počeo pisati prve redove. No, najavio sam blog, nema više nazad.

Najavio sam ga u želji da prekinem sa konzumiranjem besmislenog Internet sadržaja sačinjenog od crne hronike, pogrdnih komentara i kritika u prazno. Poželio sam, za promjenu, kreirati sadržaj s fokusom na svijetle primjere ili ideje o kojim bi se zaista trebalo razmisliti i koje, vjerujem, zajedno možemo realizovati.

Da bih se sklonio od crne hronike, prihvatio sam je kao stvarnost i polaznu tačku. Ne, neću pisati o pljačkama, malverzacijama, korupciji… Dosta o tome! O tim bolestima sve znamo. Terabajte smo ispisali na te teme i još koji komentar bi bio definitivno suvišan. Umjesto konstatovanja poznatih rak rana našeg doba i društva hajde da se posvetimo učenju novih vještina i njihvoj primjeni, udruživanju s ljudima u želji da uradimo plemenite stvari, ljubavi i ljudskosti koje nam strašno nedostaje kao osnovni pokretač.

Zašto o tome? Nakon jedne odlične igrice rekoh da znanje, mudrost i ljubav kao osobine nisu za pregovore. Sve ostalo mi možete uzeti i tražiti. Neka blogeraj počne ;)

Znanje, mudrost i ljubav.

1 komentar

Leave a Reply to Rebeka Cancel reply